Haški tribunal za ratne zločine i bh. pravosuđe u posljednjih petanestak godina donijeli su niz pravosnažnih presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u sudskim procesima vođenim protiv političara, te jedinica i pojedinih oficira i pripadnika vojnih i policijskih struktura Srbije i Republike Srpske za zločine koje su ovi naredili ili počinili u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Time je nedvosmisleno i nepobitno ekspliciran karakter rata i ogromna krivica za zlodjela koja su organizirana, vođena i izvršena sa srpske strane.
Međutim, uprkos tome, dugo već traje i orkestrirana, dobro organizira kampanja koja se iz RS vodi protiv onih koji su branili i oslobađali Bosnu i Hercegovinu, njen ustavno-pravni poredak i njeno stanovništvo. U posljednje vrijeme ta je kampanja intenzivirana, i ogleda se u nastojanjima da se prejudicira eventualna krivica za zločine koje su navodno počinili oni koji su spriječili uništenje BiH. Ta je aktivnost posljednjih dana najsnažnije usmjerena prema: Ganiću, Divjaku, generalu Armije RBiH Atifu Dudakoviću i Sakibu Foriću, prema grupi organizatora otpora i oslobađanja Hadžića, prema brojnim drugim posvjedočenim i odanim patriotama, pa i spram mene i moje uloge koju sam u toku agresije imao kao načelnik SJB Tešanj i CSB Doboj.
Nikako nisam protiv toga da tužilaštva provedu istragu i profesionalno obave svoj posao u svakom slučaju za koji nađu da je to potrebno, ali na ovaj se način iz RS vrši žestoki pritisak na Tužilaštvo i pravosuđe BiH, prejudiciraju se istražni i sudski procesi, i tako se ukida osnovni princip po kojemu je svako nevin dok se krivica ne dokaže. Na ovaj način žrtva se nastoji izjednačiti sa krivicom onih srpskih zločinaca čija su ogromna ratna zlodjela dokazana i kojima je za njih presuđeno.
Uvjeren sam da Tužilaštvo i pravosuđe BiH neće, jer ne mogu i ne smiju, podleći ovim prljavim propagandnim pritiscima, ali ipak zabrinjava i čini se indikativnim, u negativnom smislu, postupak brutalnog hapšenja grupe od osam organizatora i vođa otpora u Hadžićima.
Ako je princip nevinosti svakog čovjeka dok se ne dokaze krivica važeći u svim demokratskim zemljama, bojim se da je u Bosni i Hercegovini postala praksa da su branioci BiH krivi dok ne dokazu svoju nevinost! Zarad nečijih političkih interesa? Ili izmjene karaktera rata u Bosni i Hercegovini?
Opravdano pitam: Nije li pokušaj potpisivanja Protokola o saradnji između tužilaštva BiH i Srbije još jedan korak ka politizaciji karaktera rata u BiH(agresije na BiH)?
Dižem, dakle, javno svoj glas protiv ovoga o čemu sam govorio, jer, uz sve ostalo, na ovaj se način sasvim svjesno želi spriječiti proces pomirenja u BiH i napredak naše domovine ka političkim dogovorima, kao i pokretanje na planu euro-atlantskih integracija, te se ciljano proizvode sile divergencije koje cementiraju podjele i onemogućuju političku i svaku drugu stabilizaciju Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 30.11.2011.