Spisak…
U četvrtak, 26. decembra/ studenog 2013. godine, nakon dizanja guste magle nad Sarajevom, objavljena je lista od stotinjak ličnosti koje, prema sadašnjim nalazima, imaju najveća primanja u Federaciji. Tzv. ekskluzivu je najprije objavila privatna stanica TV1, da bi domalo svaki medij iz ‘sarajevske škole’ novinarstva prenio ili komentirao ovaj spisak.
Spisak je kanalom poruke Arifović – Škaljić (Federalna porezna uprava – Federalni parlament) postala za tren oka ‘riječ dana’, a čini se da postaje ‘riječ hefte’, ako ne preraste i u ‘riječ godine’, kako neki naslućuju.
Anonimna lica
Najčudnije je što su na spisku budžetskih parajlija većinom anonimna lica, odnosno ličnosti iz javnog ili upravljačkog ‘svijeta života’, za koje prosječan građanin BiH dosad nije ni čuo. Ili, nije morao čuti.
Najbolje plaćeni nisu famozni ‘aktualni političari’, za čijim novčanicima ovdašnji novinari i mediji rado tragaju. Naspram njihovih plata, objavljivanih i ilustriranih platnim dodacima, ova primanja sa spiska su pravi bauk – bauk koji kruži Bosnom nove i izborne 2014. godine.
Međutim, na njemu nedostaje još osoba – čelnici poreskih uprava, aerodroma i niza sličnih službi… Stoga je ovo pravi politički spektakl. A naša demokratija, prije medijska demokratija (Edelman) no politička politika (Habermas). Konačno, bh. društvo je medijsko društvo prije negoli pristojno iskustveno društvo. Više tračamo no što gledamo svoja posla.
Vidjela žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu.
Spisak se, ruku na srce, zbog ovakve političke kulture i mentaliteta odavno priželjkuje i priziva. Nemali je broj tzv. javnih komentara ili političkih nastupa koji u ovdašnjoj sredini priželjkuju domaćeg sanadera ili domaćeg miškovića. Jer je, prema tim zamislima veoma važno sustići komšije, Hrvatsku i Srbiju, u svemu pa i u otkrivenim koruptivnim aferama. Katarza za sve nevolje svakodnevne, kao u dramama, traži se u ‘fino odranom žrtvenom jarcu’.
Kad se slegne prašina, kad spisak prekriju snjegovi, ruzmarin i šaš, ostat će bruka, možda ostavke, demantiji, te zadugo gorak ukus u ustima. Šta se to u bh. društvu i državi događa? Šta se to s nama živućima Ovdje događa? Jesmo li dosegli prag vlastite moralne nekompetencije (Amin Malouf) ili tek koračamo prema njoj? Da li je ovako postavljen vrh ledenog brijega tek sumaglica koja će polahko, ali sigurno otopiti i led i snijeg i onda ostaviti gol golcat brijeg.
Najčudnije je što su na spisku budžetskih parajlija većinom anonimna lica. Odnosno, ličnosti iz javnog ili upravljačkog ‘svijeta života’ za koje prosječan građanin BiH dosad nije ni čuo ili nije morao čuti.
Dugo do jeseni. Dobro plaćeni portparoli policije, direktori aluminijumskih kombinata, direktori bosnalijekova, šefovi sarajevoosiguranja, poneki dekani i slični mahom su Bošnjaci, poneki Hrvati, Srbi te slučajni Ostali.
Mahom su bliski vladajućim ili opozicionim strankama, jer je u BiH moguće da jedna te ista stranka bude u isto vrijeme i vladajuća i opoziciona. Do pola na vlasti – a od pola u opoziciji.
Interesne koalicije
Toliko je nivoa vlasti i upražnjenih fotelja. Političke koalicije su interesne, a ne principijelne. Ljude spajaju koruptivne vještine, a manje zadaće mehkih fotelja. Dolaze iz ustavnih rješenja samog koncepta države. Prava bosanskohercegovačka doktrina šoka (Naomi Kleine), kojom se u tren pripremi svaki mogući društveni inžinjering. Mi ga, obični smrtni građani, ‘ko peševi kad zinu’, začuđeni dočekujemo. Preneraženi, prestrašeni, ojađeni, zbunjeni… nedozvani i prevareni! Jer pravi jarci nisu dotaknuti.
‘Ko to tamo (pro)pjeva’ ovaj spisak? Ko se to veseli transparentnosti sa ovoga spiska? Neko pošten? Neko prepošten? Neko uistinu zabrinut nad sudbinom rijeke građanstva – penzionera, invalida, studenata, školaraca, domaćica, noćnih čuvara, konobara, volontera, prijavljenih na biroima za zapošljavanje… Teško je povjerovati! Doista teško. Spisak je star. Pola godine, godinu ili dvije, tri. Gdje je dosad stajao? U kojim fiokama je hlađen? Čije su ga oči ranije promatrale i tajile? Da su plemenite namjere u pitanju odavno bismo ovu nacionalnu bruku znali. I zaustavili.
Šta se to tamo pjeva sa spiska? Moralni krah bh. pojedinaca. I krah kapitalističkog sistema, kao rasadišta korupcije svuda po svijetu. Kako li se osjeća čovjek koji uzima 40 hiljada maraka, 20 hiljada maraka ‘svijetla obraza, časno i pošteno’ dok promatra ljude i stanje oko sebe. U sokaku gdje živi? A pored sirotinja. U mahali gdje posjećuje mater ili ljubavnicu? A okolo gladno paščinje. U glavnoj ulici svoga grada dok šeta njome? A tamo cijeđeni narovi. I neko ko ih ne može kupiti i popiti. Ili dok čeka tranzit na međunarodnom aerodromu u Beču ili Frankfurtu, situiran i utopljen bogatstvom koje strši…
Spisak se, ruku na srce, zbog ovakve političke kulture i mentaliteta odavno priželjkuje i priziva.
Kakav je to individualni moral izašao na vidjelo? Kakav pojedinačni nemoral i kolika grupna hipokrizija! Šta me briga za druge? Još ako na sedždu pokatkad lice spuštaju? A za neke vele da su takvi.
Jedna teška židovska kletva kaže – dabogba im'o pa nem'o! Valjda nema teže kletve od ove, jer imati pa se zanijeti u imanju je lahko, ali je zato nemati pa ostati dostojanstven preteško. Nije samo javni linč ono što će svakako zaboljeti prozvane sa spiska. Daleko teže će biti ostvarenje ove kletve. A daleko najteže kako će se Bogu dževap dati – kad se jednoga dana sretne s njime, a pokoja bh. ličnost sa spiska vjerovatno vjeruje u Sudnji dan.
Žito i kukolj
Kamapanja je tek počela, ko zna šta nas sve čeka…
Vlast koja ne bude efektno reagirala na ovaj spisak i sramotno visoke plate tako što će ih srezati i štucnuti nije politički vjerodostojna vlast. Popisane osobe koje ne reagiraju i ne obrazlože svoju poziciju su, također, moralno šuplje osobe. A političke opcije koje njeguju ovakve spiskove moraju se ograditi od njih i tražiti povrat nepošteno uzetog novca.
Jedna teška židovska kletva kaže – dabogba im'o pa nem'o! Valjda nema teže kletve od ove, jer imati pa se zanijeti u imanju je lahko, ali je zato nemati pa ostati dostojanstven preteško.
Građani, pak, neka dobro odvagaju žito i kukolj sa ovoga spiska. I neka pričekaju jesen, bit će to važan trenutak pretresanja biračkih spiskova. Budu li se tamo ljudi sa spiska ukotvili, neka ih žmireći preskoče. Također, neka se prisjete da je jedna politička opcija u BiH sve do ove sedmice učestvovala na raznim nivoima vlasti, da bi se iznenada počela ograđivati od te vlasti. A i dalje ima svoje državne ministre. Kao da su svi bh. birači senilni ili dementni. Presvuci mantil i niko te više prepoznati neće.
Kap tinte
Od rata naovamo veliki je broj inozemnih istraživačkih centara predviđao ko će na kojim izborima pobijediti. I niti jedne godine nisu ispravno predvidjeli, zato što prosječan bh. glasač nikada unaprijed ne otkriva svoju političku opciju. Ili, namjerno okoliša. Jer je samo tako, tom običnom ljudskom mudrošću, mogao nadurati, kao i svaki Suljo, gore od sebe. Posljednjih godina predizborne klackalice ni inozemni, a ni domaći centri, više ih ne koriste. Sačekaju stvarno objektivno zbrojene glasačke listiće. I sačekaju novu maglušinu nad Sarajevom da bi mogli kazati – nisu to naša posla, to su vaša posla, dragi građani Bosne i Hercegovine. Bosanac koji misli je bolji od Galupa.
Prošlog vijeka je veliki hemičar Bohm izveo sljedeći eksperiment: stavio je kap tinte na cilindar od glicerina. Zarotirao ga. Kap se raspršila u stotine kapljica i flekica. Potom je cilindar zarotirao u suprotnom smjeru. Sve kapljice su se pri istoj brzini ponovo posložile u početnu kap tinte. Time je dokazao da ispod vanjskog eksplicitnog nereda vlada unutarnji implicitni red svuda u prirodi. Ali se odmah ne vidi. Ili, sve manji broj ljudi ga vidi. Vjerujem u Bosnu i vrijedne i poštene ljude Bosne, jer, kao Bohm, vjerujem u implicitni red u svemu, pa i u političkoj sferi ove sjajne zemlje i napaćenih, ali čestitih ljudi.
Al Jazeera/Visoko.co.ba