Prije koju godinu sam spomenuo da je postojao lokalitet pod nazivom Misir na istočnoj strani Visočice, doduše već dugo vremena zaboravljen smatrajući da je brdo Visočica asocijacija na egipatske piramide. Vodio sam duži razgovor sa Ally Berekatom prije 4 godine, da bi on, po riječima tadanjeg prevodioca, nekoliko mjeseci poslije izjavio da je u arhivu Visokog, koji uzgred ne postoji, pronašao pominjanje naziva Misir. Moje pominjanje nije naišlo na odobravanje jer u tom momentu niko nije imao pravo postavljati teze, pa mi je danas veoma milo što sam uspio naći zvaničan dokaz koji više nije potrebno dokazivati.
Nad klisa je nekada pripadala blizancima Keso koji su 1939.g u poodmakloj dobi, prodali lokalitet pod istim imenom Puščul Mehagi, a on ostavio u nasljedstvo Hadžiomerović F.
Neobično spominjanje, mnogi će pomisliti, ali je meni trebalo nekoliko godina da datiram prvo spominjanje Misira, negdašnjeg naziva Egipta (Aegyurta) i asocijacije brda Visočica na egipatske piramide. Stari Mehaga je govorio: “Odoh u svoj misir”, tjerajući magare, a da nikad nije znao odakle naziv misir koji nikako nije odgovarao lokalitetu nečeg vrijednog. Inače, misir je u našem govornom području označavao plodnu urednu ravnicu. Misir o kojem govorim je prava suprotnost značenju, jer je to suha, strma padina sa kojih desetak centimetara humusa za koju se nikad ne može reći da je vrijedna. Tako da je stvarno bilo čudno odakle naziv misir u Visokom.
I onda, prvo spominjanje nalazimo u memoarima Mehmedi-Faika Alagića iz Konjica, koji je stolovao i u Visokom od koga je ostala porodica Alagića koja i danas živi u Visokom. Mehmedi-Faik Alagić je poznat i po tome što je kao činovnik Osmanske carevine sazvao sve viđene Visočane i saopćio im naredbu iz Stambola da se niko ne suprotstavlja ulasku Austro-Ugarskih trupa u Visoko 1878. Inače je služio u dva carstva, bio činovnik dva carstva, napisao svoje memoare i ostavio nam trag koji je samo trebalo prepoznati.
Da nije bilo Tarika Ahića, koji mi je dao memoare iz sasvim drugog razloga, istorijska činjenica ostala bi u sjeni neistinitog svojatanja fikcije, koje u stvari nije nikakvo otkriće nego samo stvaranje lične asocijacije na već viđeno.
Interesantno je da Zavičajni muzej posjeduje navedene memoare dobivene iz istog izvora, pa ako je neko i pročitao memoare, čudno je da nije prepoznao veoma bitne fakte pominjanja lokaliteta Misir. Vojislav Bogičević, koji je priredio Alagićeve memoare 1961. kao i sam Alagić, nisu ni sanjali da će jednog dana pomoći u rješavanju interesantne dileme navodnog otkrića prve evropske piramide u Visokom.
„Povijest jedne porodice“
Memoari Mehmedi-Faika Alagića
Sarajevo 17/6 1894.g
„Memoari imaju karakterističan način izražavanja, pa smo, zbog čisto filoloških motiva, ostavili tekst u cijelosti onakav kakav je u originalu.(op.a).
Alagić u memoarima piše:
“Jest Mehmed – Čaušeov sin Alija dobio timar na vojsci i dobio od cara berat tj. Timar je bila badža na Konjičkoj ćupriji, te se je uzimalo (kao carina op.a) od tovara žita jedan groš, a tako od grožđa 3 groša, od sarajevske rube 3 groša, od duvana 5 groša,od vina 7 i ½ groša od rakije 10 groša, od sitne marve 20 para, od krupne 3 groša i.t.d.To je timar i za to se je na vojsku išlo. Najstariji sin Mujagin, Mula Osman Alagić, on je išao na konju kada se je bio Memmed Ali–paša iz Misira (Aegyrta) Egipta i Ibrahim-paša sa sultanom Muhamedom u godini 1248.”
Radi se o ratu sultana Mahmuda II sa egipatskim namjesnikom Mehmedom-Alijom, u godini 1832. (1248. po hidžri) gdje je u sultanovoj vojsci bilo mnogo Bosanaca i Hercegovaca, a onda i Visočana.
Zahvaljujući memoarima Mehmedi-Faika Alagića, sasvim slučajno, došlo se do podatka kada se prvi puta spomenuo Misir i Egipat u Visokom, a s njim onda i Visočica kao asocijacija na piramide iz Egipta.
Sve što se spominje kao asocijacija na piramide potiče iz 1832.g, a ne iz 2005.g. pa je nepošteno govoriti ko je otkrio, bolje reći spomenuo piramidalni oblik brda Visočice u Visokom. Imenovanje lokaliteta učinjeno je mnogo, mnogo prije 2005. pa ispada dosta tendenciozno i nadasve nepošteno spominjanje „otkrića“ nečega što je samo uočavanje sličnosti u geometriskom obliku jedne strane i ničega više.
Nije mi žao truda, jer je Visočica uvijek bila privlačna za igru i povratak u „viteška“ vremena podgrijana legendama o žiteljima koji su živjeli u kamenom zdanju na vrhu, i o još koječemu što kasnije prevaziđe dječija maštanja.